03.09.2004., petak
Moja Ana
Neku večer mi je došla moja konobarica Ana, s kojom sam se spetljao za vrijeme nogometnog prvenstva i od tada se nismo vidjeli.
Pripremio sam se za njen dolazak. Pospremio sam nered, oprao suđe i pozvao Anđu koja čisti ured da mi sve temeljito opere. Čak sam kupio i one osvježivače kaj se uštekaju u struju, za dnevnu sobu i kuhinju anti-tabac, a za spavaću sobu Amazona-nekikurac. Stan mi je bio pici-pici, ili kako bi Anđa rekla 'Ko ljudska nastamba'. Posteljina crvena, svježe oprana, ne i speglana, pa ne dolazi mi engleska kraljica (falabogu), ormari zatvoreni, kupaona blista. Anđa je stavila na zid onaj sprej kaj se pritisne i osvježi WC ko da nisi nikad tamo kenjo, a u školjku dva plava osvježivača. Bilo me frka dok sam se tuširao, da slučajno ne narušim taj savršeni red koji je vladao i došlo mi je da pišam vani, u parku, ak slučajno ne naciljam kak se spada. I sjedim tako, frka me trepnut da nešto ne poremetim i čekam.
U devet nula-nula, savršeno točno da se nismo dogovorili u pola devet, pozvoni moja konobarica Ana. Kak smo se dogovorili da će kod mene prespavat, donijela sa sobom omanji kofer potrepština. I sve je krenulo super. Pijuckamo piće (kupio sam vermut za nju), ja spremam večeru (recept dajem na zahtjev) i čavljamo bez veze. Poslije klope sjednemo na kauč, malo se mazimo i ja predložim da pređemo u spavaću sobu. Kako je ušla u sobu, namrštila se i rekla 'Tu si dovodio druge žene. Pa kaj ti misliš da sam ja jedna od tvojih drolja? Tu sve smrdi!“. Okrenula se i otišla nazd u boravak. Ja sam ponjušio. OK, možda nije Amazona, ali mogla bi biti Mrežnica ili Zrmanja. U ostalom zadnja žena je ovdje bila prije 2 tjedna.
U dnevnoj sobi, sjedi Ana i ljuti se. Ruke je prekrižila preko sisa, noge jednu preko druge, a usta su joj postala ravna crta. Prava namrgođena ženka. Počeo sam objašnjavat da nema šanse, da sam sve provjetrio, da je posteljina friška, da ona nije drolja.... i nakon cijele vječnosti objašnjavanja, postigli smo slijedeći kompromis: Stavljam novu posteljinu (plavu), ipak će bit sexa, jer sam sladak i neću zaspat odmah poslije, nego ćemo pričati i maziti se i kajtijaznam. Naravno da sam joj radio sve što je htjela, da je svršavala kao da orgazmi dolaze na pokretnoj traci i da sam poslije i pričao i mazio i ljubio i grlio i jedva držao oči otvorene.
Kad je u jutro otišla, mislim si, zar je moguće da sam pao na tako jednostavnu foru? Kako je moguće da me netko od 21 godine tako programira? Jesam li ja neki izuzetak ili su svi muški ovako glupi? Pa kak si mogu dozvolit, sa svojih 30 i nekaj, da mi se to dogodi?
S druge strane, kad je rekla da će opet doć, srce mi je malo brže zakucalo i samo se nadam da će Anđa imati slobodan dan. A onu Amazonu sam definitivno bacio u smeće. Možda 'Ocean Fresh' bude bolji.
|
31.08.2004., utorak
Bila i otišla
Neki dan mi je doma došla Ona. Prvi put nakon puno mjeseci otkako sam odselio. Mislio sam uredit stan, barem uklonit prljavo suđe, bacit smeće i raskrčit nered. Ali sam zaboravio da smo se dogovorili. Pozvonila je dok sam ležao na kauču, u gaćama i cuclao pivu.
Bila je zrihtana, našminkana i s novom frizurom. I znao sam zašto sam joj prišao u onoj birtiji na moru, prije osam godina. Još uvijek izgleda izvrsno. A ja sam 15 kila teži, u gaćama (falabogu čistim) i s podočnjacima do brade.
Uvedem ju unutra, ponudim joj da sjedne i pitam kaj će pit. 'Campari' veli ona smrtno ozbiljna. JeboteCamparidatejebo, mislim si i velim 'Nema. Oćeš kaj normalnog? Pivu, vino, domaću rakiju?'. Nakon obilatog kolutanja očima, odlučila se za kavu. Dok kuham kavu, objašnjava mi detalje podjele imovine. Te, stan vrijedi ovolko, auto onolko, namještaj....... Ništa je nisam čuo. Cijelo vrijeme si mislim kak smo bili zaljubljeni, kak smo se volili, kak smo zajedno dijelili život. Da se trgnem, pokušam se sjetit svih svađa, uvreda, poniženja i boli koje smo si nanjeli. I to mi nekako izgleda daleko, prožvakano, nebitno. I dok ona računa prosjek plaća, zbraja televizor i ormar, plaća rate i određuje alimentaciju, ja si mislim zašto je više ne volim. Di je to nestalo. Ne tako davno volio sam ju do boli, bila mi je sve. A sada je samo dobar komad, za kojeg nemam živaca upucavat se.
Nakon što je ona sve to lijepo, i siguran sam pravedno, podijelila pita me kaj mislim. A kaj da mislim? Boli me kurac. Pa kak da svedem 7 godina života na eure i kune. Dođe mi da se izderem: 'Ne, nije mi dosta! A kolko vrijedi ljubav? Kolko vrijedi bol? Kolko koštaju uvrede? Koja je vrijednost orgazma, suza, strasti, patnje, veselja? Tko je kome tu dužan? Daj mi to izračunaj, da tu svedemo račune!'
Naravno da ništa od toga nisam rekao. Gledo sam ju, nadajući se da će mi pročitat misli, ali i to vrijeme je prošlo.
JA: Jel' ti dosta X kuna mjesečno, a da ne dižeš kredit da me isplatiš?
ONA: Da
JA: Jel' mogu viđat sina kao i do sada, iste dane u tjednu?
ONA: Da
JA: OK. Stavi to na papir, potpiši se i sve ostalo je tvoje.
I sad mi je počela objašnjavat kako to nije povoljno za mene, kak je to puno love, da joj ne treba tolko, da kak ću ja. I prvi put otkako je znam, zasmetalo me što se brine za mene. Zamolio sam je da ode. Bilo mi je stvarno dosta. Nisam je ni ispratio. Samo sam ju gledao kroz prozor, kako hoda do auta. Išla je polako, ravnih leđa, dugih nogu i s novom frizurom. Pravi komad. A ja nisam bio ni sretan, ni tužan, samo prazan.
|
30.08.2004., ponedjeljak
M & M
Poslije posla sam otišao do Marine. Dočekala me s velikim osmjehom. Veli ona ' Pa di si cijelo ljeto?' I fakat. Nismo se vidjeli dva mjeseca. Kosa joj je posvijetlila, skroz je žuta, a koža joj je pocrnila. Imala je na sebi neku majičicu do iznad pupkla, sva je bila čvrsta i puna energije. Odmah me se uhvatila. I masirala me i mazila i šaptala na uho i svako malo me pita 'Jel' dobro ovako?', a ja samo šutim i uživam. Nakon jedno pola sata, kad je sve bilo gotovo, dobro me pogledala, sa svih strana, i rekla 'Evo, baš si sladak'. Marina je moja frizerka i ja sam pomalo zaljubljen u nju.
Poslije šišanja krenem doma i naletim na Maju. Maja je brineta s velikim smeđim očima u kojima se gubim svaki put kad ih vidim. Tijelo joj je meko i podatno, kreće se polako i mazno, a glas joj je hrapav od cigareta. Čim me vidla veli ' Joj nisam te vidla 100 godina. Odi na kavu'. I popili smo kavu i popričali i dogovorili se da se ćemo opet skoro. Maja je moja susjeda s 3. kata, majka dvoje djece i ja sam pomalo zaljubljen u nju.
Nakon svega, sav sretan odem u kafić preko puta, naručim si pivu i uživam. Kad neleti Žac i pita 'Kaj si karo da se tak glupo ceriš?' I ja mu objasnim kaj mi se dogodilo i da niš nisam karo. I sad on meni počne objašnjavat, kak je Marina mlada, glupa frizerka i da bi sigurno pala, ako ništa drugo, onda na moj auto. A Maju sigurno onaj njen ne jebe redovito, jer ima 130 kila i neku sponzorušu u gradu i da zakaj ju nisam maznuo kad me pozvala na kavu baš kad je onaj njen na putu, a djeca kod bake. I da kaj je mene bivša žena uškopila ili se čuvam za Angelinu Jolie i da sam kreten i da sam papak i da kaj bum si popil jer da loše zgledam.
I kak da mu objasnim da nemreš uzet Mona Lisu doma i objesit ju ispod bakinog goblena, da je dio njene ljepote to kaj se nalazi samo u Louvre-u i da ju se može samo gledat?
|
Za početak
Discworld je mjesto na kojem su zakoni fizike malo drukčiji nego tu kod vas i gdje je magija pokretač svega.
Rincewind je čarobnjak koji zna samo jednu čaroliju, za koju nitko ne zna što radi, i koju nikada nije upotrijebio. Kukavica je, pragmatičar i ne jebu ga stvari kao ponos i reputacija. Bitno mu je poživit što dulje i ako je moguće maznut neku lovu na brzinu. S obzirm da je slab, krhak i nije vičan šori, može se pouzdati jedino u svoju rječitost i sreću da se izvuče iz svih sranja u koje se uvalio.
Moja ideja je tu nasrat kaj mi padne na pamet, da vidim kak to izgleda napisano. Možda i ova čarolija izađe van, pa vam sve sjebe.
|
|
